Sta god to znacilo...
rottie | 17 Avgust, 2011 21:17
"Sta je ljubav?" Upitao si prevrcuci moju loknu izmedju svojih prstiju. Sedeo si na krevetu naslonjen na sareni zid, a ja sam lezala sa glavom u tvom krilu.
"Rec." Rekla sam posmatrajuci tvoje lice, oci koncentrisane na moju loknu, sada su gledale pravo u moje.
"Rec." Rekla sam posmatrajuci tvoje lice, oci koncentrisane na moju loknu, sada su gledale pravo u moje.
"Reci imaju znacenje." Rekao si lagano mi pomilovavsi obraz. "Ova je poprilicno mocna, rekao bih." Rekao si, a ja sam uradila nesto sto je trebalo da bude sleganje ramenima, mada je to tesko kada lezis. Cutala sam, nijedno od nas neko vreme nije progovaralo. A nije nam to ni potrebno, tvoj pogled mi uvek sve govori, tvoj dodir me uvek tera da ostanem bez daha. Opet su nam pogledi lutali po sobi svaki posmatrajuci nesto drugo. Ja sam posmatrala planine kroz prozor koji se nalazio na juznoj strani sobe. Uvek bi osetila neku zudnju prema jugu. Nedostaje mi dom. Tebi su se izgleda cinili interesantniji kablovi i oruzje okaceno na drugoj strani zida, odmah pored kompjutera. "Ko bi rekao da postoji ovako savrsena riba." Osmeh ti je ulepsao lice, naterao me da opet izgubim dah.
"Ko bi rekao da postoji ovako savrsen som." Odgovorila sam, sa uzdahom. Prevrnuo si ocima.
"Znas na sta sam mislio." Spustio si se tako da sam mogla da osetim toplotu tvog lica.
"Da." Odgovorih, nekim cudom nalazeci dobvoljno vazduha za odgovor. Nekim cudom, jer sam prestala da disem. "Pa znas sta sudiram, uostalom." Rekoh gledajuci u te tvoje tople oci.
"Studiras?" Podigao si levu obrvu, par satnimetara se odaljivsi. Udahnula sam, do djavola, oduzimas mi dah, bukvalno.
"Tacnije studirala sam." Promrmljah, ali onda nastavih normalno. Tvoj topao osmeh presao je u smekerski poluosmeh. Moj. "Opsta narodna ribologija." Rekoh ozbiljnog lica, skupio si obrve ocigledno pokusacvajuci da skapiras o cemu se radi. "Odsek ´fatam ribe´ citaj somove." Nasmejao si se, nisam sigurna cemu, to je moj nacin zivota. Bio. Dok se nisi ti pojavio. Ovoga puta nisam stigla ni da osetim toplotu tvog lica, a vec sam osetila tvoje usne na svojima. Nnnn kako ti odoleti? Nikako.
"Volim te." Rekao si tihim glasom. Nesto je prostrujalo mojim telom. Te dve reci... Tako okrutne! Drhtaj je prosao mojim telom, a ti si me zagrlio poljubivsi mi teme. "Stvarno je cudno." Rekao si zamisljeno me posmatrajuci. "Pomalo me plasi ovaj osecaj." Pricaj mi o tome, molim te. Pomislih sarkasticno. "Ne´am pojma kako i kada. Ali kad nisi kraj mene falis mi. Druge ribe me ne interesuju. Ortaci kontaju da sam u nekom tripu. A mozda i jesam, ne znam." Da li sam trebala da te prekinem? Mozda, ali pustila sam te, jer ovaj tvoj monolog je mene terao da sebi nesto priznam. "Ponekad me izludjujes, znas?" Gledao si me pravo u oci, rastopivsi me svojom toplotom i iskrenoscu i... Ljubavlju mozda? Ne znam sta je u meni puklo, sta se prelomilo. Ali znam da sam prvi put rekla ove reci iskreno.
"Volim te."
Posted in
Neke moje price... .
Dodaj komentar: (4).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
1. dukanova | 08/18,2011 at 11:48
Divno
2. rottie | 08/18,2011 at 11:53
Hvala =)
3. mimche | 08/18,2011 at 21:18
Sunce, ovo je nešto najbolje što si ikada napisala ... Ili barem, što sam ja pročitala ... A ja znam da : best acting comes from a heart, tako da, moram, onako usput da upitam : da se nije ovo stvarno, najstvarnije zbilo ??? ;)
I da, pre bih rekla da se nešto što je davno puklo, spojilo pa se ovo desilo, a ne da je nešto puklo ...
4. rottie | 08/20,2011 at 22:13
Fala =)
Ne znam, po meni je ´Moj dom´, nesto sto smatram svojim uspehom. S obzirom koliko je njih dirnulo, ne znam da li si ga citala, ali hvala za ovaj kompliment! =)
Pazi kada sam znala da ces ovo da me pitas! Nije se stvarno najstvarnije zbilo. =) Mada mislim da je jedna od "najrealnijih" prica koje sam napisala. Jednostavno, mislila sam na jednu osobu i doslo je... =)
Ne znam da li se sastavilo ili je puklo ali nesto je drugacije, to je sigurno. ;)
Volem!